Martti Ahtisaari

Posebni izaslnik UN-a za Kosovo

(UN, UNOSEK, Službena internet stranica predsjednika Finske)

[Getty Images]

Bivši finski predsjednik Martti Ahtisaari imenovan je 14. studenog 2005. godine za posebnog izaslanika UN za politički proces određivanja budućeg statusa Kosova.

Ahtisaari je rođen 23. lipnja 1937. godine u Viipuri u Finskoj. Diplomirao je na Sveučilištu u Oulu u Finskoj 1959. godine. Trideset godina kasnije, dodijeljen mu je počasni naslov doktora.

Ahtisaari je došao u ministarstvo vanjskih poslova Finske 1965. godine, radeći idućih sedam godina na različitim dužnostima u uredu ministarstva za tehničku suradnju, uključujući položaj pomoćnika ravnatelja od 1971. do 1972. godine. Tada je imenovan za zamjenika ravnatelja Odjela za suradnju u međunarodnom razvitku ministarstva i na tom položaju ostao je do 1973. godine. U međuvremenu, također je bio član vladinih savjetodavnih tijela za pitanja trgovine i industrijalizacije zemalja u razvitku.

Od 1973. do 1976. godine, Ahtisaari je bio veleposlanik Finske u Tanzaniji. U posljednjoj godini svojeg trogodišnjeg mandata, također je bio akreditirani veleposlanik za Zambiju, Somaliju i Mozambique, a bio je i član Senata Instituta UN za Namibiju. Ahtisaari je 1977. godine imenovan Povjerenikom UN-a za Namibiju. Na toj dužnosti ostao je do 1981. godine, također radeći i kao posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za tu zemlju.

Od 1984. do 1986. godine, državni je podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Finske, gde je nadzirao suradnju u međunarodnom razvitku. Također je guverner Finske u Afričkoj razvojnoj banci, Azijskoj razvojnoj banci i Inter-američkoj razvojnoj banci, kao i Međunarodnom fondu za poljoprivredni razvitak. Tijekom istog razdoblja, nalazio se na čelu Odbora ravnatelja Finskog industrijalizacijskog fonda za zemlje u razvitku.

Od 1. siječnja 1987. do 30. lipnja 1991. godine, Ahtisaari je obnašao dužnost podtajnika UN-a za administraciju i upravljanje. U međuvremenu, između 1989. i 1990. godine, ponovno je bio posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za Namibiju i predvodio operaciju UN-a (UNTAG) u toj zemlji. U ministarstvo vanjskih poslova Finske vratio se u srpnju 1991. godine kao državni tajnik.

Od početka rujna 1992. do sredine travnja 1993. godine, Ahtisaari je bio predsjedatelj radne skupine za Bosnu i Hercegovinu u okviru Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Od početka srpnja 1993. godine, četiri mjeseca bio je posebni savjetnik Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju.

Ahtisaari je u veljači 1994. godine pobijedio na predsjedničkim izoborima u Finskoj kao kandidat Socijaldemokratske stranke. Dužnost predsjednika Finske obnašao je od 1. ožujka 1994. do 1. ožujka 2000. godine.

Nakon isteka predsjedničkog mandata, Ahtisaari je utemeljio nevladinu udrugu, Inicijativu kriznog upravlajnja i predsjedatelj je njezina upravnog odbora. U godinama nakon odlaska s dužnosti predsjednika Finske, također je bio supredsjedatelj EastWest Institutea sa sjedištem u New Yorku (do rujna 2005), član zajedničke savjetodavne skupine Instituta otvoreno društvo i Soros zaklade, predsjedatelj Zaklade za djecu i mladež Balkana i Vijeća Globalne akcije Međunarodne zaklade mladih. Do 2003. godine, također je bio član Odbora ravnatelja Međunarodng instituta za demokraciju i izbornu pomoć (IDEA), a do 2004. godine, predsjedatelj Međunarodne krizne skupine sa sjedištem u Brusselsu.

Ahtisaari je 2005. godine predvodio mirovne pregovore između pokreta Slobodni Aceh i vlade Indonezije. Sporazumom postignutim u kolovozu iste godine okončan je 30-godišnji oružani sukob u indonezijskoj pokrajini Aceh.

Tri mjeseca kasnije, Ahtisaari je imenovan za posebnog predstavnika UN-a za proces statusa Kosova.

Nakon nekoliko tjedana intenzivnog diplomatskog posredovanja, u Beču su 20. veljače 2006. godine pokrenuti izravni razgovori dužnosnika Srbije i kosovskih Albanaca. Pregovori nisu uspjeli donijeti sporazum jer su dvije strane ostale "krajnje suprostavljene" u svojim pozicijima. Ahtisaari je 26. ožujka 2007. godine predstavio Vijeću sigurnosti UN-a svoj prijedlog rješenja koji predviđa davanje Kosovu međunarodno nadzirane neovisnosti.

Većinska zajednica kosovskih Albanaca prihvatila je plan, ali ga je Srbija odmah odbacila, pozivajući na dodatne pregovore. Podupirući poziciju Beograda, Rusija je blokirala odluku Vijeća sigurnosti o potpori Ahtisaarievu prijedlogu za rješenje, nakon čega su uspostavljena trojica EU-Sjedinjene Države-Rusija sa zadaćom da vode nove pregovore Beograda i Prištine. Pregovori su završeni 10. prosinca 2007. godine, ponovno bez sporazuma.

Na koncu, Kosovo je 17. veljače 2008. godine usvojilo jednostranu deklaraciju o neovisnosti, obećavajući provedbu Ahtisaarieva plana.

Uz materinji, finski jezik, Ahtisaari također govori švedski, francuski, engleski i njemački jezik.

Oženjen je i otac jednog sina.