Milo Đukanović

Predsjednik Vlade Crne Gore

(Die Welt; AIM; Free Serbia: Izbori u Crnoj Gori 2001; Discovery Online; Britanska Helsinška skupina za ljudska prava )

Dugogodišnji crnogorski čelnik Milo Đukanović ponovno se u veljači 2008. godine vratio aktivnom bavljenju politikom kako bi opet preuzeo mjesto premijera. Đukanović, koji je predvodio napore zemlje na stjecanju neovisnosti, imenovan je na tu dužnost nakon što je bivši premijer Željko Šturanović podnio ostavku zbog zdravstvenih problema.

To je Đukanovićev peti mandat na premijerskoj dužnosti.

Đukanović je rođen 1962. godine u Nikšiću. Sin suca, u mladosti je brzo napredovao kroz redove aparata Komunističke partije. Studirao je ekonomiju, a 1979. godine postao je član Centralnog komiteta jugoslavenskih socijalista.

Đukanović je 1991. godine, uz potporu Slobodana Miloševića -- političara koji kasnije postaje Đukanovićev najveći neprijatelj -- u 29. godini postao najmlađi premijer u Europi. Kada je preuzeo dužnost, bez političkog iskustva, ne računajući omladinske i partijske organizacije, brojni promatrači postavljali su pitanje hoće li on biti u stanju nositi se s složenošću svojeg položaja. Međutim, mladi čelnik pokazao se kao iznimno vješt kada je u pitanju vođenje različitih republičkih poslova.

Nakon tri mandata na mjestu premijera, Đukanović je razmotrio sve veću podjelu unutar svoje Demokratske partije socijalista (DPS) glede njezina odnosa sa Slobodanom Miloševićem i zaključio kako je partnerstvo sa srbijanskim predsjednikom, dugoročno gledano, političko samoubojstvo. Đukanović je 1997. godine dao intervju u kojem je oštro kritizirao Miloševića, opisujući ga kao političara sa zastarjelim političkim svjetonazorom koji se okružuje korumpiranim vjernim sljedbenicima.

To je navijestilo otvoreni razdor unutar vladajuće DPS, koja se grupirala u dvije frakcije: jednu na čelu s Đukanovićem i drugu koju je vodio predsjednik Crne Gore Momir Bulatović koji je bio uz Miloševića. U srpnju 1997. oni su se sučelili na republičkim predsjedničkim izborima. Đukanović, čiji je tabor uspostavio nadzor nad financijama i imovinom DPS-a, izabran je s tijesnom razlikom. Bulatović je postao premijer savezne vlade i utemeljio je Socijalističku narodnu partiju (SNP) koja je nastavila podupirati Miloševićev program u Crnoj Gori.

Đukanović je svoj predsjednički mandat proveo polako se boreći protiv političkog i gospodarskog nadzora nad poslovima republike od strane jugoslavenskih saveznih struktura.

Đukanović je oženjen.