Abdullah Gul

Predsjednik Republike Turske

(Zaman, Turkish Daily News - 30/08/07; BBC, FT, Independent, RFE/RL, Zaman - 29/08/07; AP, DPA, International Herald Tribune, VOA - 28/08/07; službena internet stranica predsjedništva Republike Turske; Wikipedia)

Ministar vanjskih poslova Abdullah Gul položio je prisegu kao 11. predsjednik Turske 28. kolovoza 2007. godine naslijedivši Ahmeta Necdeta Sezera. Predani Musliman, Gul je prvi turski političar s islamskom prošlošću koji je postao šef države od uspostave sekularizma u zemlji 1923. godine.

Gul je rođen u gradu Kayseri u središnjoj Turskoj 29. listopada 1950. godine. Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Istanbulu 1971. i doktorirao na istom fakultetu 1983. godine. Po okončanju postdiplomskih studija, studirao je dvije godine u Exeteru i Londonu. U međuvremenu, također je predavao ekonomiju na Katedri za industrijski inženjering na Sveučilištu Sakarya koji je ranije utemeljen uz njegovu pomoć.

Gul je 1983. počeo raditi u Islamskoj razvojnoj banci u Jeddahu kao ekonomist. Banku je napustio osam godina kasnije i počeo predavati međunarodnu ekonomiju.

Gul je 1991. godine prvi puta izabran za člana parlamenta, kao kandidat Stranke blagostanja Necmettina Erbakana. 1993. godine postao je potpredsjednik stranke zadužen za vanjske poslove. Nakon ponovnog izabora za člana parlamenta 1995. ušao je u vanjskopolitički odbor parlamenta, dok nije postavljen za državnog ministra i glasnogovornika u Erbakanovoj vladi 1996. godine.

Navedene dužnosti obnašao je do 1997, kada je koalicija na čelu sa Strankom blagostanja srušena s vlasti pod pritiskom utjecajne vojske. Stranka je na koncu zabranjena početkom 1998. godine zbog podrivanja turskog sekularnog ustava.

Gul je potom pristupio Stranci vrline koja je nastala od ostataka zabranjene prethodnice i ponovno je izabran za člana parlamenta 1999. godine kao njezin kandidat.

Nakon što je i Stranka vrline lišena zakonskog statusa 2001. godine, Gul i drugi bivši članovi utemeljili su Stranku pravde i razvitka (AKP), distancirajući se od ranijih proislamskih sklonosti.

Dvije tisuće prva godina također je predstavljala konac Gulova devetogodišnjeg mandata kao člana Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koja mu je dodijelila Odličje za zasluge.

Nakon uvjerljive pobjede AKP-a na parlamentarnim izborima u studenom 2002. godine, Gul je imenovan za premijera. U to doba čelniku stranke Recep Tayyip Erdoganu bilo je zabranjeno baviti se politikom. S lagodnom većinom u parlamentu, AKP izmijenila je ustav kako bi uklonila tu zapreku. Erdogan je u ožujku 2003. pobijedio na posebnim izborima u provinciji Siirt i došao na mjesto premijera. Gul je potom imenovan za ministra vanjskih poslova.

U sljedeće četiri godine stekao je široko poštovanje zbog uloge u pokretanju razgovora Turske sa EU o priključenju i zbog promicanja demokratskih reformi u zemlji. U travnju 2007. AKP imenovala je Gula za predsjedničkog kandidata.

Gulova prva predsjednička kandidatura blokirana je zbog javnog pritiska sekularista i vojske. Međutim, nakon uvjerljive pobjede AKP na izvanrednim parlamentarnim izborima 22. srpnja, na kojima je osvojila 47 posto glasova, ministar vanjskih poslova ponovno je imenovnan na tu dužnost. Podnio je svoju kandidaturu parlamentu 14. kolovoza, šest dana prije početka procesa za izbor predsjednika, obećavajući poštivati ustav i načela sekularizma ukoliko bude izabran.

U prva dva kruga glasovanja 20. i 24. kolovoza Gul je dobio znatno više glasova nego druga dvojica kandidata, Sabahattina Cakmakoglua iz Stranke nacionalističke akcije i Huseyina Iclia iz Stranke demokratske ljevice, ali nije osvojio potrebnu dvotrećinsku većinu kako bi postao predsjednik. Za predsjednika je izabran u trećem krugu glasovanja 28. kolovoza uz potporu 339 zastupnika u skupštini koja broji 550 članova -- što je znatno više od 276 glasova koliko je potrebno u tom krugu glasovanja.

U inauguracijskom govoru, Gul se ponovo potrudio odstraniti strahove sekularnih protivnika kako on i AKP imaju tajne islamske planove.

"Turska Republika je demokratska, sekularna, socijalna država vođena vladavinom zakona", kazao je. "Uvijek ću biti odlučan i odlučan zalagati se, bez diskriminacije, za svako od tih načela i dodatno ih učvršćivati u svakoj prigodi".

Kao predsjednik, Gul ima pravo stavljati veto na zakone i postavljati suce u najvišim sudovima Turske. Također će obnašati dužnost vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.

Gul govori engleski i arapski jezik. On i njegova supruga Hayrunisa imaju troje djece.