Nicolas Sarkozy

Predsjednik Francuske

(BBC - 05/03/08; AFP - 16/05/07; DPA - 06/05/07; Telegraph - 13/02/07; Službena internet stranica predsjednika Francuske)

Nicolas Sarkozy preuzeo je dužnost predsjednika Francuske 16. svibnja 2007. godine, deset dana nakon pobjede u drugom krugu izbora u kojem je tadašnjem čelniku Unije za narodni pokret (UMP) protukandidatkinja bila Segolene Royal iz Socijalističke stranke. Sarkozy je naslijedio Jacquesa Chiraca koji se na toj dužnosti nalazio od 1995. godine.

Rođen 28. siječnja 1955. godine, Nicolas Paul Stephane Sarkozy de Nagy-Bocsa sin je prognanog mađarskog aristokrata i Francuskinje grčko-židovskog podrijetla. Magistrirao je privatno pravo 1978. godine i stekao kvalifikacije odvjetnika 1981. godine, kada je i doktorirao političke znanosti na Institutu za političke studije u Parisu.

Sarkozy je 1977. godine postao općinski vijećnik u Neuilly-sur-Seine. U 28. godini izabran je za gradonačelnika tog bogatog pariskog predgrađa i ostao je na tom mjestu od 1983. do 2002. godine.

Od 1986. do 1988. Sarkozy je obnašao dužnost potpredsjednika okružnog vijeća Hauts-de-Seine zaduženog za kulturu, a od 1988. do 2002. bio je zastupnik Hauts-de-Seine (6. izborna jedinica). Dvije godine kasnije izabran je za predsjednika glavnog vijeća Hauts-de-Seine.

Sarkozy je 1988. postao nacionalni tajnik Chiracova Okupljanja za republiku (RPR), zadužen za mladež i školstvo, a 1989. godine nacionalni tajnik stranke zadužen za pitanja mladeži i školstvo. Između 1992 i 1993. bio je pomoćnik glavnog tajnika RPR za regionalne saveze.

Sarkozy, koji je postao član političkog odbora RPR 1993. godine, 1998. je došao na mjesto glavnog tajnika stranke, a potom je bio njezin privremeni predsjednik od travnja 1999. do listopada iste godine. U svibnju 2000. izabran je za predsjednika županijskog odbora RPR.

Sarkozy je bio ministar proračuna od 1993. do 1995. godine i ministar veza od 1994. do 1995. godine, u vladi premijera Edouarda Balladura, obnašajući istodobno dužnost glasnogovornika vlade u tom razdoblju.

U svibnju 2002. godine postao je ministar unutarnjih poslova u vladi premijera Jean-Pierre Raffarina i na tom položaju ostao je do 2004. godine, kada je imenovan za ministra gospodarstva, financija i industrije. Podnio je ostavku na tu dužnost 29. studenog, dan nakon što je izabran za predsjednika Unije za narodni pokret (UMP), nasljednice RPR, na čijem je čelu također bio Chirac.

U travnju 2004. godine Sarkozy je izabran za predsjednika glavnog vijeća Hauts-de-Seine.

U lipnju 2005. godine ponovno je imenovan za ministra unutarnjih poslova, u vladi premijera Dominique de Villepina. Branitelj zakona i reda jakih izjava, pokazao je čvrsto stajalište tijekom nereda u Parisu 2005. godine i progurao mjere usmjerene na zaustavljanje globalne imigracije, istodobno promičući integraciju kvalificiranih radnika u francusko društvo.

U siječnju 2007. godine UMP službeno je imenovala Sarkozya za svojeg kandidata za predsjedničke izbore 22. travnja iste godine. Tijekom kampanje obećao je kako će, ukoliko bude izabran, korupciju i nepotizam u zemlji zamijeniti "uzoritom republikom".

Sarkozy je osvojio najveći broj glasova u prvom krugu izbora, ali ne dovoljno da odmah postane predsjednik.

U drugom krugu održanom 6. svibnja 2007. godine, osvojio je 53 posto glasova.

"Borit ću se za Europu koja štiti, jer je europski ideal zaštititi građane Europe", izjavio je Sarkozy nakon polaganja prisege 16. svibnja 2007. godine.

Prvog srpanja 2008. godne Francuska je preuzela od Slovenije mjesto predsjedavajućeg EU.

Sarkozy je oženjen i otac trojice sinova.