Javier Solana

Glavni tajnik Vijeća EU i visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku

(EU; NATO; Zapadna Europska unija; Eux.tv; Reuters, AFP, Independent - 12/02/04; AFP - 14/12/03; International Herald Tribune - 13/12/03;AP, BBC - 14/03/02)

Javier Solana imenovan je na drugi mandat na dužnosti glavnog tajnika Vijeća EU i visokog predstavnika EU za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (CFSP) u srpnju 2004. godine. Od studenog 1999. godine također je glavni tajnik Zapadne Europske unije (WEU).

Solana je rođen 14. srpnja 1942. godine u Madridu, u Španjolskoj. Potječe iz znamenite španjolske obitelji. Doktorirao je fiziku i bio Fulbrightov stipendist na nekoliko američkih sveučilišta. Predavao je fiziku čvrstog stanja na madridskom Sveučilištu Complutense prije ulaska u politiku.

Solana, koji je pristupio Španjolskoj socijalističkoj stranci 1964. godine, bio je u svojoj mladosti poznat kao radikal, tijekom režima generala Francisca Franca. Bio je član španjolskog parlamenta od 1977. godine.

Solana je također obnašao različite dužnosti u uredima četiriju vlada koje je vodio španjolski socijalistički čelnik Felipe Gonzales u razdoblju između 1982. i 1996. godine. Bio je ministar kulture od prosinca 1982. do srpnja 1988. godine, obnašajući također dužnost glasnogovornika vlade u drugoj polovici tog razdbolja. Solana je potom bio ministar prosvjete i znanosti od srpnja 1988. do srpnja 1992. godine, kada je postao ministar vanjskih poslova vlade u Madridu koja je čvrsto podupirala NATO. To mjesto napustio je u prosincu 1995. godine, kada je postao glavni tajnik NATO-a.

Solanin mandat na dužnosti glavnog tajnika Saveza obuhvaćao je razdoblje intenzivnog angažiranja NATO-a na Balkanu. Nekoliko dana nakon što je došao na novu dužnost, u Bosni i Hercegovini (BiH) su raspoređenje multinacionalne Provedbene snage (IFOR) predvođene NATO-om, zbog provedbe vojnih dijelova Daytonskog mirovnog sporazuma. Tijekom krize na Kosovu, NATO je vodio zračne napade protiv Srbije u proljeće 1999. godine. U srpnju 1997. Solana je predsjedao summitom NATO-a u Madridu, gdje su Češka Republika, Mađarska i Poljska postale prve bivše komunističke zemlje koje su pozvane započeti razgovore o pristupanju tada 16-članom Savezu.

"On je izniman graditelj konsenzusa koji radi iza kulisa s čelnicima obiju strana Atlantika kako bi osigurao da je NATO jedinstven kada je to potrebno", izjavio je tadašnji veleposlanik Sjedinjenih Država u NATO-u Alexander Vershbow govoreći o Solani.

U listopadu 1999. godine Solana je napustio NATO kako bi postao glavni tajnik Vijeća EU i njegov prvi "visoki predstavnik" za CFSP, zadužen za predstavljanje ideja i analizu političkih opcija kako bi se pomoglo čelnicima EU u suglašavanju glede pitanja vezanih za vanjsku i sigurnosnu politiku, pružajući Uniji na taj način veći politički utjecaj u međunarodnim poslovima.

Tijekom summita EU u Brusselsu u prosincu 2003 godine, šefovi država i vlada tadašnjih 15 zemalja članica jednoglasno su odobrili prvi službeni dokument saveza o sigurnosnoj strategiji, izrađen pod Solaninom odgovornošću. U Europskoj sigurnosnoj strategiji na 14 stranica navodi se kako su rješavanje prijetnji kako onih dalekih tako i onih koje su nadomak ruke, i izgradnja sigurnosti u susjedstvu Europe ključni ciljevi u naporima EU da obrani vlastitu sigurnost i promiče svoje vrijednosti. U dokumentu je također naglašeno kako EU time ne pokušava prekinuti savez sa Sjevernom Amerikom.

Solana je šef Europske obrambene agencije koja je uspostavljena u srpnju 2004. godine, u pokušaju jačanja europske obrambene sposobnosti na području kriznog managementa i održanja Europske sigrurnosne i obrambene politike.

Solana također predstavlja EU u Bliskoistočnom kvartetu -- četvoročlanoj skupinu uključenoj u posredovanje u mirovnom procesu u izraelsko-palestinskom sukobu, koju također čine UN, Sjedinjene Države i Rusija.

Solana je i član Španjoskog ogranka Rimskog kluba.

Oženjen je i otac dvoje djece.